Iskustva roditelja
Virginija
Cijelu trudnoću sam proučavala platnene pelene i sve oko njih, međutim nakon rođenja moje curice bila sam sva pomalo zbunjena da su mi se pelene činile kao svjetsko čudo za koje treba proučiti čitavu enciklopediju uputstava. Ali savjest mi nije dala mira obzirom da suprug i ja skoro oduvijek odvajamo otpad i nekako su mi smetale te jednokratne pelene i tako smo sa nepunih mjesec dana počeli 'motati' malu guzu u platnene pelene ... šarenilo boja, mekoća materijala i 'zelena' guza su olakšali sve daljnje 'poteškoće'. Sad smo se već toliko navikli na platnene da kad smo prije mjesec dana putovali u inozemstvo nisam znala koje jednokratne kupiti pa sam tražila savjet mama iz parka.
Petra
Platnene pelene od prvog dana koristimo. Dobro, ne baš od prvog, jer smo tri dana u rodilištu koristili jednokratne (i zaradili gljivice), ali čim smo došli doma. Pelene od prirodnog materijala bile su nam jedini izbor još prije rođenja moje curice. Nismo tu puno vagali ni suprug ni ja. Letak o proizvođaču kojeg smo i izabrali dobili smo u rodilištu (Feldbach). Pretražujući po Rodinom forumu zaključila sam da ću trebati dvadesetak komada (imam ih više od 30), naučila sam puno o održavanju, pranju, čuvanju upotrijebljenih pelena prije pranja.
Nije mi bilo logično dijete previjati u "plastiku" i gelove nepoznatog mi podrijetla. Htjela sam najbolje!
Toliko sam naviknuta na naše pelene da mi je zapravo neobično kad vidim jednokratne pelene kod druge djece. Više argumenata "za" dobila sam prevodeći jedan film sa slovenskog za udrugu. Nikad nije bilo nikakvih poteškoća s platnenima, dapače one su moj jedini izbor.
Lukina mama
Počela sam sa jednokratnima, a surfajući po Rodinom forumu otkrila sam svijet modernih platnenih pelena i "navukla" se.
Zaintrigirala su me iskustva mama na forumu i ponukala me na malo istraživanje o platnenima. Nakon pročitanih članaka na portalu, pa još malo iskustava mama odlučila sam pokušati. Največi pokretač mi je bila sumnja da jednokratne uzrokuju sterilnost kod dečkića – ne bih se htjela gristi za 20ak godina ako se te sumnje potvrde. Na drugom mjestu mi je čuvanje okoliša, a zadnje ali ne manje bitno: ''pala'' sam na prekrasne uzorke, sličice i td.
Kad su nam stigle prve pelenice doma, zaljubila sam se na prvi ''pravi'' pogled i opip. Malo po malo povećala sam zalihu i sada smo već nekih, pa malo više od mjesec dana u platnenima.
Da li mi je komplicirano? Nije, niti najmanje. Štoviše uživam u biranju koju ćemo staviti, veselim se kada dođe vrijeme za pranje, pa sušenje, pa nestrpljenje da se osuše i ponovno krenu u akciju. Volim i to što ne moram malu guzu mazati sa raznoraznim kremicama, pa to vrijeme iskoristim za maženje.
Kako se osjećam koristeći platnene? Pa u susjedstvu kao padobranac, jer me svi zbunjeno gledaju kad spomenem da koristimo platnene, ali kad ih vide samo komentiraju: "vidiš, vidiš, nije to tako ni loše!" Kao mama - osjećam se ponosno jer znam da sam barem na tom polju odabrala i činim ono što je najbolje za moje dijete.
Lidija Marija
Majka sam troje djece (11 godina, 6 godina i 14 mjeseci). Moji starija kćer i sin nosili su jednokratne pelene, najmađa djevojčica nosi platnene pelene.
Kad sam čekala svoju prvu bebu, odlučila sam koristiti jednokratne pelene, jer sam htjela uštedjeti vrijeme, osigurati svojoj bebici suhu guzu i pojednostaviti si život. Prva asocijacija uz platnene pelene tada bio mi je beskrajno duuugi "štrik" s bijelim tetra-pelenama koje vijore na vjetru, a u iznajmljenoj garsonjeriu kojoj smo stanovali nije bilo mjesta za sušenje velike količine pelena. Svojom odlukom sam onda izazvala zgražanje moje mame koja se šokirala što ću svoje dijete prematati u papir. Moja kći je nosila pelene 2 godine, nije imala problema s pelenskim osipom.
U međuvremenu su se svi navikli na jednokratne pelene, i moj sin je isto bio u njima. Kad je moj dječak bio oko godinu dana star, muževljev brat je pisao diplomski koji je bio vezan uz ekološke teme, pa mi jednom razgovoru je spomenuo kako su jednokratne pelene ogroman zagađivač zbog velike količine otpada, te da WHO navodi i problem stolice koja završava na smetlištu umjesto u kanalizaciji. Moram priznati da sam onda gorljivo tvrdila da nije realno, pored industrije, automobila, nuklearnih elektrana, optuživati baš bebe i njihove pelene kao zagađivače (uz to sam mislila da je mom djeveru lako zagovarati platnene pelene, kad se njima neće baviti u životu – on je naime rimokatolički svećenik). Osim toga, muž i ja smo već tada sortirali sav otpad koji se mogao recklirati – papir, PET ambalažu, metal, i činilo nam se da već na taj način činimo dosta za okoliš. No moram priznati da mi je ta rasprava ipak bacila bubu uho i počeli smo redovno odstranjivati stolicu s pelene u WC.
U to vrijeme sam počela čitati Rodin forum i naišla sam na iskustva mama koje su koristile moderne platnene pelene. Malo po malo sam se zainteresirala i platnene mi pelene više nisu izgledale kao egzotika iz davnih vremena. Moj sin je tada bio u fazi odvikavanja (odvikao se sa 30 mjeseci, nije imao pelenskih osipa).
Razmišljala sam tada o dvije ogromne planine jednokratnih pelena koje smo potrošili dok su dvoje starijih nosili pelene i koje se sad polako raspadaju na smetlištu, mislila sam i o tome koliko bebi mora biti neudobno dvije godine (pa i duže) biti umotana u papir i plastiku i odlučila sam da će slijedeće dijete, ako ga budemo imali, nositi platnene. Moja odluka je ponovo izazvala čuđenje (kako ću si zakomplicirati život), no kad sam zatrudnila treći put, moja mama i ja smo sašile hrpicu platnenih pelena.
Moja mlađa kći nosi platnene pelene od desetog dana života. Prvih šest tjedana je po noći nosila jednokratne pelene, nakon tog perioda je stalno u platnenima.
Samo premotavanje jednokratnih i platnenih pelena se ne razlikuje: bebu treba premotati otprilike svaka 2-3 sata, otkopča se zaprljana pelena, makne na stranu, beba se očisti ili opere, po želji se može koristiti krema za guzu i stavi se čista pelena. U slučaju platnenih, preko nje stavim i zaštitne gaćice, jer trenutno koristimo samo oblikovane pamučne pelene (ustvari premotavanje je veselije, s obzirom na šarenilo platnenih pelena).
Zatim bih jednokratnu pelenu bacila u smeće nakon što bih odstranila stolicu u WC; s platnene pelene također bacim papirić sa stolicom u WC, a pelenu isperem u bideu, iscijedim, eventualno pošpricam s vodom kojoj sam dodala malo ulja čajevca i odložim u kantu u kojoj čeka pranje. Taj cijeli posao oduzima dodatnih 0.5-2 minute po peleni u odnosu na posao s jednokratnim pelenama. Kad je beba mala i ima jako mekanu stolicu, izgubi se nešto više vremena na ispiranje stolice. No s druge strane, moja djevojčica u dobi od godine dana pomalo ide na tutu, pa sad već kakanje gotovo ni ne obavlja u pelenu, što mi je kod djece koji su nosili jednokratne pelene bilo u toj dobi nezamislivo.
Kad smo koristili jednokratne pelene, bilo je potrebno svakodnevno prazniti kantu za smeće, ponekad i više puta dnevno. Platnene pelene perem svaka 2-3 dana s malom količinom praška, na temperaturi 60-70 oC. Sušim ih u sušilici, zimi ih povremeno sušim i na radijatoru, kad je vrijeme toplo povremeno ih sušim na suncu.
Kod nošenja jednokratnih, puno češće se znalo desiti da pelena procuri, pa je bebu trebalo cijelu presvlačiti, dok se zaštitne gaćice daju puno bolje namjestiti.
Naše iskustvo s platnenim pelenama je odlično, moja beba ima zdravu kožu i čini mi se da je puno svjesnija svojih fizioloških potreba nego njeni brat i sestra u toj dobi. Iako smo prilično velika obitelj i uvijek imamo rublja za pranje, nemam dojam da su nam platnene pelene zakomplicirale život. Osim toga, ušteda zbog korištenja platnenih nije zanemariva, a osobno me najviše veseli naš mali doprinos zaštiti okoliša u kojem će odrastati moja djeca.
Ines
Bila sam trudna po prvi put. Počela sam doslovce gutati informacije o trudnoći, porodu i bebama. Jedina stvar o kojoj nisam previše mozgala bile su pelene. Kod nas tak i tak ima skoro samo pampersica i to je to. No, jednog dana mi je moja mama zadala još posla. Naime spomenula je kako sam ja kao beba bila 'alergična na pampersice'. Mislim jasno mi je da ondašnje nisu bile što i danas, ali što ako tako bude i sa mojom bebom? Koja mi je alternativa? Naravno, obične, platnene, tetra pelene. I zapravo me ulovila panika. Ipak išla sam potražiti informacije na netu. I to o tome na koji način previti dijete tetra pelenom. Nisam imala pojma o tome. U glavi mi je bila slika iz crtića gdje tek umotana beba ispuže iz pelene. Google me je bacio, opet, na Rodinu stranicu. Baš sam se razveselila. No pravo veselje krenulo je tek kad sam došla do saznanja da postoje platnene pelene krojene kao jednokratne, sa čičcima kao i jednokratne, za korištenje jednake. Tada sam i počela čitati koje su njihove prednosti.
Kada sam pročitala informacije o tome na koji način su zdravije, odluka je pala, koristit ćemo platnene pelene. Činjenice koje su potvrdile moju odluku: moj osjećaj da je bebi ugodnije u platnenima jer su mekše i manje zagrijavaju (tu sam se prisjetila 'onih dana u mjesecu' i zamislila si da mi traju pune dvije godine), čuvaju okoliš, financijski su isplativije. Za početak sam nabavila, mislim, 18 Kamarisovih pelena i uložaka, nekoliko zaštitnih gaćica i kantu u skladu sa bojama u kupaonici, u koju ću ubacivati korištene pelene. Sve je bilo spremno za dolazak bebe.
Petra se rodila i stigle smo doma. Petra je bila dosta nemirna beba, često je bila na ciki, a kad nije bila vrlo brzo bi počela plakati. Ja sam u početku bila sama doma, osim u večernjim satima kada bi suprug došao sa posla, bila sam dosta iscrpljena i ježila sam se od pomisli da koristim još nešto što bi trebala prati. Kada sam i pogledala platnene pelene činile su mi se ogromne. Tako se početak korištenja odgodio za nekih mjesec dana.
Platnene pelene Petri nisam oblačila po noći jer sam bila 200% sigurna da ne bi izdržale noć koliko je ona piškila. Sve smo radili školski. Pelene nakon korištenja, ubacili bi u kantu s vodom i octom, prali ih na 60°, sušili na zraku, po zimi na sušilima (što mi je išlo na živce) i pećima (što mi je bilo super jer su nam vlažile zrak). I dalje smo za noć koketirali sa jednokratnima. Jednog dana ispalo je da ih više nemamo. Nije mi preostalo ništa drugo nego obući Petri platnenu. I vidi čuda! Izdržala je noć. I još jednu, i onu slijedeću i tako redom. Kad sam to vidjela definitivno sam se osjećala ko bedaček. Da sam barem išla isprobati jednu noć pa onda donositi zaključak da platnena ne bi izdržala. Tako su jednokratne izbačene. Bilo je to sa Petrinih 10 mjeseci. Bolje ikad nego nikad. Slijedeća dilema koja mi se pojavila bila je što kad Petra krene u jaslice? Što će reći tete? Hoće li je htjeti presvlačiti? Da bi eventualno smanjila 'probleme' krenula sam u nabavku "Sve-u-jedan" pelena, odnosno onih koje na sebi već imaju zaštitne gaćice, kako bi još pojednostavnila njihovo oblačenje. Kada sam išla na razgovor u vrtić, ponijela sam i jednu novu pelenu i kada sam je spomenula iznenadila sam se upitu 'Vi to imate one moderne platnene? Baš me zanimaju! Voljela bi ih vidjeti!'. I ta dilema se riješila. Tete bi bez problema presvlačile Petru, čak i nešto češće, za svaki slučaj. Uredno bi pelene slagale u vrećicu koju bi ja ponijela doma i sutra donijela čiste.
Petrino pelenaštvo trajalo je do točno dvije godine kada je prestala nositi pelene. Dogodilo se to, čak bi rekla, na njenu inicijativu. Naime pelenu joj je bilo nemoguće obući. Mrdala se, ustajala, hodala, trčala, valjala, ljutila, smijala, plakala, a neki put i ja sa njom. Par dana prije drugog rođendana pitala sam ju hoće li gaćice umjesto pelene. Veselo je pristala. Pelene smo izbacili u potpunosti preko dana, za tjedan dana (to sam si dala fore da ju skužim) i preko noći, za oko mjesec dana jedva da bi se desila koja nezgoda, nakon šest mjeseci, ne vjerujem da je ikada nosila pelenu.
Sada imamo novu, malu, platnenopelenašicu. U platnenoj je od 10tog dana. Htjela sam ju početi prematati koji dan kasnije dok ne potrošim paket jednokratnih koji sam načela, ali me je osip koji je izbio na Beinoj guzi potjerao. Naime vrlo brzo nakon povratka iz rodilišta ja sam se razboljela i počela piti paracetamol ne bi li snizila jako visoku temperaturu, a vrlo brzo i antibiotik. Na sve to Bea je reagirala pelenskim osipom. Jednom kad se pojavio, odmah sam ju počela prematati u platnene pelene.
Nije se odmah povukao, vukao se dobrih 10tak dana ali je koža, definitivno, bila manje iritirana. To sam primijetila odmah nakon promjene pelena. Naime Beinoj nadraženoj koži jako je smetala upravo toplina koja se razvijala u jednokratnoj. Ona u toj mjeri nije postojala u platnenoj i koža je bila osipana ali ne i crvena. Od tada smo u platnenima i ovog puta nema više koketiranja sa jednokratnima. Sada smo i profesionalci. Našli smo varijantu pelena koja nam najbolje odgovara. I dalje ih odlažemo u kantu koja odgovara boji kupaone. U kantu više ne stavljamo vodu jer na taj način stane više pelena koje se peru svaki treći dan. Nakon pranja idu u sušilicu u kojoj se super osuše i budu mekane, mekane.
Bea nam raste i sa zadovoljstvom je promatramo i iščekujemo kada ćemo se osmjehivati njenoj napuhnutoj puzajućoj guzi.
Željana
Priče o pelenama sam počela slušati još dok sam bila trudna. S jedne strane, prijateljice koje su već postale mame, obasipale su me pričama o vrlinama jednokratnih pelena, savjetujući mi koje marke kupovati. S druge strane, moja je mama pričala priču o žrtvovanju i mukama koje je prolazila s pranjem, iskuhavanjem, sušenjem i peglanjem platnenih pelena, ističući u kakvoj sam ja prednosti jer danas postoje jednokratne.
Slušanje svih tih priča moglo je rezultirati samo jednim: kad sam odlazila u rodilište, mužu sam ostavila papir s pažljivo ispisanom markom i vrstom jednokratnih pelena koje će kupiti za bebu kad dođemo iz rodilišta. Naravno, u početku smo bez razmišljanja kupovali najskuplje jednokratne pelene, vjerujući da su i najbolje.
Konačno, beba je malo narasla i uhvatila kilažu za standardne Pampersice. Otišli smo u kupovinu i kući se vratili s jumbo pakiranjem. Kad sam otvorila paket tih pelena, osjetila sam intenzivan smrad plastike. Samo na trenutak, pomislila sam kako možda i nije baš najzdravije držati dijete u tome 24 sata dnevno, ali priča o "mukama" s platnenim pelenama brzo mi je odagnala tu pomisao. No kako se smrad plastike iz paketa pelena uvlačio u prostor, tako se meni u glavu počela uvlačiti misao kako zbog vlastitog komoditeta ne radim ono što je najzdravije za moje dijete.
Nakon nekoliko dana dileme, uzela sam jednu pelenu i rasjekla je škaricama. Analizirajući njezin sastav, shvatila sam definitivno da ne može biti zdravo držati bebu umotanu u to, što su mi potvrdili i članci koje sam pronašla na Internetu. Odlučila sam da je njezino zdravlje važnije od svega i krenula u potragu za platnenim pelenama. U tom trenutku, progonila me slika kako svaki dan nad kadom ispirem pelene, pa lonac u kojem ih danonoćno prokuhavam, a ostatak vremena provodim peglajući ih.
Surfanjem po Internetu i čitanjem iskustava mama koje koriste platnene pelene, ta je slika polako blijedila. Shvatila sam da su platnene pelene sada potpuno drugačije od onih iz priča moje mame i da njihovo korištenje od mene neće zahtijevati nikakve posebne dodatne napore. A zauzvrat, svojoj curici mogu osigurati puno zdravije odrastanje.
Kada sam pronašla članak u kojem sam vidjela i ekonomsku korist korištenja platnenih pelena, u glavi mi se dogodio "klik". Na jednoj strani vidjela sam hrpu jednokratnih novčanica, pardon, pelena, koje svaki dan bacam na smetlište, a na drugoj sam strani vidjela sve one stvari koje tim novcem mogu dodatno kupiti bebi. Nakon "klika" u glavi, uslijedilo je i nekoliko "klikova" mišem i za samo par dana, naručene platnene pelene stigle su na našu adresu.
S radošću sam otvorila paket i prebirala ih po rukama. Njihov predivni izgled bio je šlag na kraju koji me uvjerio da sam postupila ispravno. Sa zdravstvene, ekonomske i ekološke strane. I još nešto – nakon što ih je vidjela i moja mama, prestala je pričati priču o mukama s platnenim pelenama. Sad priča kako je odgojiti dijete u platnenim pelenama najlakša stvar na svijetu.